Ubrzano starenje

Ubrzano starenje predstavlja metod za određivanje životnog veka proizvoda pre nego što se nađe na tržištu. Mada ubrzano starenje nije obavezno, ono je uobičajeno, jer je u suprotnom potrebno čekati rezultate starenja u realnom vremenu.

Ubrzano starenje se zasniva na Arenijusovoj jednačini, i primenjuje se kod slučajeva gde je starenje izazvano hemijskim procesima (primeri slučajeva u kojima rok upotrebe, odnosno životni vek proizvoda, nije povezan sa hemijskim reakcijama, jeste porast broja bakterija, starenje elektronskih komponenti, kao i prestanak podrške za softver).

Arenijusova jednačina nam govori da linearno povećanje temperature dovodi do eksponencijalnog povećanja brzine hemijske reakcije. Jednostavnije rečeno, ako porast temperature od 10 °C ubrzava rekaciju dvostruko, onda porast temperature od 20 °C ubrzava reakciju 4 puta, a od 30 °C osam puta.

Ovakva formula ima nekoliko ograničenja. Prvo, ona ne uzima u obzir relativnu vlažnost vazduha. A drugo, i značajnije, kod određenih vrsta materijala, npr. kod plastičnih polimera, nakon određene temperature, dolazi do promene u samom materijalu. Zbog toga se smatra da temperatura ubrzanog starenja ne bi trebalo da pređe 60 °C, mada kod različitih materijala ova temperatura može da bude i niža (npr. kod proizvoda od meda, koji sadrže mukopolisaharide, kod kojih počinje biodegradacija već na 50 °C).

Za određivanje ubrzavanja starenja (koliko brže proizvod stari na određenoj temperaturi u odnosu na maksimalno dozvoljenu temperaturu skladištenja / čuvanja), važan je koeficijent ubrzanja i razlika u temperaturi. Američki standard ASTM F1980 Standard Guide for Accelerated Aging of Sterile Barrier Systems for Medical Devices, govori da se vrednost od 2 može smatrati konzervativnom, odnosno da – ukoliko nemamo dokaza da proizvod stari brže od dvaput za povećanje temprature od 10 °C, možemo smatrati da je 2 dovoljno uzdržana vrednost. Zbog toga se najčešće za razliku u temperaturi ubrzanog i starenja u realnom vremenu uzima 30 °C (npr. ako je maksimalna dozvoljena temperatura čuvanja 25 °C, onda se ubrzano starenje izvodi na 55 °C). Ovim se obezbeđuje osmostruko ubrzanje (tj. da bi se dokazao životni vek od 24 meseca, dovoljno je 24/8 = 3 meseca ubrzanog starenja).

Većina standarda i propisa zahteva da se proizvod ostavi i da stari u realnom vremenu, kako bi se deklarisani životni vek proizvoda potvrdio u realnim uslovima.

U svetu postoji veći broj laboratorija koji obezbeđuje uslove (komoru) za ubrzano starenje, i istovremeno nudi različita ispitivanja nakon zavšetka starenja. Nažalost, u Srbiji nam nisu poznate takve laboratorije. Nekoliko kompanija nudi uslugu ubrzanog starenja, ali je proizvođač obavezan da nakon toga odabere odgovarajuće laboratorije koje će sprovesti zahtevane testove i pokazati da proizvod zadovoljava deklarisane specifikacije nakon sprovedenog starenja.

QMS Consulting vas može posavetovati u vezi sa odabirom kompanije kod koje ćete sprovesti ubrzano starenje, kao i laboratorija za ispitivanje, a takođe možemo izraditi plan i zaključak ispitivanja.

Bookmark the permalink.

Comments are closed.